GTranslate

Croatian English French German Hungarian Italian Spanish

Pretraživanje

Kapelice Molvarskog kraja

Nakon Blaža Tomašića (1881. - 1921.) što je punih 40 godina bio župnikom molvarske župe, 1921. godine brigu o župi Molve preuzeo je Sjepan Kovačić, koji je župu vodio punih 24 godina, sve do lipnja 1945. godine, kada je odveden u Staru Gradišku, gdje je i sahranjen 1948. godine, nakon 3 godine tamnovanja.

U gotovo 25 godina župnikovanja Stjepana Kovačića, osim što je sagrađena crkva Presvetog Srca Isusovog u Repašu, Molve su se pretvorile u veliko vjersko radilište. Između ostalog, Molvarci su za župnu crkvu naručili veliko crkveno zvono, prekrili crkveni krov i obnovili fasadu, te izveli neke manje uspješne adaptacije oltara u župnoj crkvi. Na poticaj župnika Kovačića, molvarski su župljani jednakim žarom stali podizati niz kapelica, gotovo po jednu u svakoj ulici.

1926. godine na kraju Đurđevačka ulice u narodu zvane Malo Selo, podignuta je kapelica Žalosne Majke Božje, dok je 1929. godine u dijelu Molvi zvanom Ključeci, odnosno, Vulička, podignuta je kapelica Presvetog Srca Marijina. Već 1923. godine Petar Ištvan je o vlastitom trošku na dijelu Molvarskih Ledina podigao kapelicu Svetog Križa. Isto tako je, većinom o svom trošku, 1930. godine na vlastitom posjedu u Gabajevoj Gredi, Stjepan Halaček sagradio kapelicu Presvetog Srca Isusovog, na ime zavjeta kojeg je dao 1914. godine tijekom ranjavanja u I. svjetskom ratu.

Posljednja 2 vjerska objekta molvarski su župljani sagradili tek nedavno, nakon obnovljenog vjerskog poleta sredinom devedesetih. Građene u tradiciji ranijih molvarskih kapelica, kapelica u Medvrtima, sagrađena je 1994. godine, dok je kapelica Svetog Florijana, podignuta 1995. godine. U graditeljskom smislu nisu se nimalo pomaknule od izgradnje u drugoj četvrtini 20. stoljeća, te predstavljaju stilske i duhovne replike jednog prošlog vremena. Kapelica u Medvrtima posvećena je Sv. Stjepanu.

Sve su kapelice jednostavne osnove, jednobrodne građevine malih dimenzija i skromnijih graditeljskih dostignuća, podignute u tradiciji sakralnog graditeljstva tipičnog za graditeljsku baštinu 19. stoljeća, što je ponavljalo i kombiniralo oblike ranijih stilskih razdoblja. Iako vrlo skladnih oblika, zanimljivo i različito riješenih pročelja, ne mogu se uspoređivati s izuzetnim graditeljskim dometima ranijih razdoblja crkvene izgradnje u Molvama. Njihova je vrijednost prije svega povijesna i vjerska, upravo stoga što zorno svjedoči o tijesnoj i stoljećima neprekinutoj vezi molvarskog čovjeka i njegove vjere.